Strana (alohtona) vrsta je biljna, životinjska i vrste gljiva koje prirodno ne obitavaju na određenom području već je na njega dospjela čovjekovom aktivnošću,namjerno ili slučajno (nenamjerno). U novom se području strana vrsta može udomaćiti. Ako se počne uspješno razmnožavati i širiti te zauzimati prostor ioduzimati hranu domaćim (autohtonim) vrstama, strana vrsta počinje ugrožavati opstanak domaćih vrsta. Takva se strana vrsta naziva invazivnom. Invazivne vrste predstavljaju opasnost za biološku raznolikost nekog područja i iznimno ih se teško riješiti, često i zato što nemaju prirodnih neprijatelja koji bi obuzdali njihovo širenje. Zbog toga Zakon o zaštiti prirode Federacije BiH („Sl.novine Federacije BiH“ br: 66/13), strogo zabranjuje unos svih stranih vrsta u prirodna staništa. Iako je kontrola i smanjivanje utjecaja stranih invazivnih vrsta na autohtone vrste i cjelokupne ekološke sustave danas jedan od najvećih izazova zaštite prirode u Europi i svijetu, do sada je u javnosti ta problematika bila nedovoljno prepoznata.
Intenzivniji promet ljudi, roba, trgovine, turizma i drugih ljudske aktivnosti, koje predstavljaju glavni uzrok nenamjernog unosa (uglavnom cestovnim i željezničkim prometom, teretnim, putničkim ili zračnim lukama). Mnoge ljudske aktivnosti posredno olakšavaju dolazak stranih vrsta: gradnja kanala, tunela, prometni koridori i sl., kojima se potom strane vrste same šire. Potrebno je istaknuti da invazivne vrste imaju i izravan utjecaj na zdravlje ljudi. Najočitiji primjer ovog utjecaja predstavlja biljka ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) čiji je pelud izraziti alergen koji uzrokuje alergije kod brojnih ljudi.
Zbog mogućnosti proizvonje velike količine peludi u tijeku vegetacijske godine, trenutno je identificirana kao jedan od najvećih alergena u Europi.
Oko 12 000 vrsta u okolišu u Europskoj Uniji i drugim europskim zemljama strane su vrste, a procjenjuje se da je otprilike 10 do 15 % njih invazivno. Također je procijenjeno da troškovi koje invazivne strane vrste nanose zemljama EU-e iznose12 milijardi eura godišnje u smislu troškova šteta i troškova kontrole. Cilj ovog rada je pokazati da invazivne vrste imaju tendenciju širenja i zauzimanja viših nadmorskih visina, na primjeru ambrozije kao jedne od najagresivnijih invazivnih vrsta na našim područjima.
U okviru ovog rada napravljen je pregled dostupnih literaturnih podataka. Urađena su terenska istraživanja u kolovozu 2015. godine, s ciljem utvrđivanja zastupljenosti u prvom redu ambrozije te i drugih invazivnih vrsta na području Parka prirode Blidinje, to jest na lokaciji Blidinjskog jezera i prilaznih puteva. Razmatrane su i lokacije u okolici Sarajeva, Jablaničkog i Boračkog jezera. Također, anketirano je 5 građana, mještana – prolaznika o postojanju ambrozije na području Parka prirode Blidinje. Svi anketirani su čuli za ovu vrstu ali je ne prepoznaju s fotografija niti su je vidjeli na istraživanom području.
Na temelju provedenih istraživanja prisutnost ambrozije na području Parka prirode Blidinje, lokalitet Blidinjsko jezero i prilazni putovi nije evidentirana. Ovo predstavlja dobar pokazatelj očuvanosti prirodnih sastojina, travnatih površina i obradivog zemljišta gdje se najprije i naseljava. Evidentirano je prisutstvo bagrema (Robinia pseudacacia L.) i čičoke (Heliantus tuberosusm L.). Više nadmorske visine su se smatrale nedodirljivim za mnoge invazivne vrste,uslijed oštrije klime (nižih temperatura, dugih zima kao i jakih vjetrova), međutim, nedostatak prirodnih neprijatelja kao i evidentnih klimatskih promjena rezultirali su prodorom invazivnih vrsta ka višim nadmorskim visinama. Tendencija širenja ambrozije je u stalnoj progresiji, pa tako i na više nadmorske visine što pokazuju primjeri kao što je područje Jablaničkog jezera oko 200 m/n.v., Boračkog jezera 349 m/n.v. i naselje Ugorsko 700 m/n.v. u blizini Sarajeva.
„Velika uspješnost nizinskih vrsta u planinskim predjelima najvjerojatnije je posljedica sve većeg zatopljavanja kojem svjedočimo posljednjih desetljeća. Porast temperature i intenziviranje ljudskih aktivnosti u visokim planinskim regijama mogli bi dodatno pojačati pritisak na autohtonu vegetaciju u narednim godinama“, kaže dr. Milbau, University of Antwerpen.
Uslijed klimatskih promjena te velikog utjecaja antropogenog faktora i visoke nadmorske visine se nalaze pod utjecajem invazivnih vrsta. Vlika adaptabilna sposobnost ivazivnih vrsta na sve uvjete i viših nadmorskih visina, omgućava im i nesmetano širenje i ugrožavanje različitih vrsta i staništa. Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) je biljka čiji polen izaziva najveći broj alergija i tegoba dišnih puteva kod ljudi. Na temelju terenskih istraživanja i anketiranja-razgovora s lokalnom populacijom ljudi, ambrozija nije registrirana na razmatranim lokacijama Parka prirode Blidinje. Ovo predstavlja dobru polaznu osnovu za daljnji monitoring na cijelom području Parka prirode Blidinje.
Predlaže se, da se u planu rada odjela za biološku raznolikost Parka prirode Blidinje organiziraju radionice sa svim uposlenima, a posebice s lovočuvarskom službom čiji su predstavnici konstantno na terenu i mogu raditi monitoring invazivnih vrsta. Ukoliko dođe do pojave na području Parka prirode Blidinje, predlaže se kontinuirano praćenje, evidentiranje i intenzitet širenja, te poduzimanje mjera suzbijanja i uklanjanja kako bi se smanjio utjecaj na tegobe ljudi i autohtone biljne vrste u skladu s Akcijskim planom za upoznavanje javnosti, uništavanje i širenje ambrozije na području Federacije BiH, kao i Odlukom o mjerama za sprječavanje širenja i uništavanje korovske biljne vrste ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.), („Sl. novine Federacije BiH“ br: 89/11).
Izvor: Međunarodni znanstveni simpozij BLIDINJE 2015.
