Velik je to pad u odnosu na brojčano stanje prije rata. Za usporedbu, u Južnom Tirolu danas živi tri puta više obitelji, oko 1200 ljudi. Osnovna škola na Uzdolu imala je prije rata osam stotina učenika, a danas je taj broj pao na pedeset.
– Dogodila nam se jedna kontradiktornost. Prije iseljavanja nismo imali ništa. Kada je narod počeo odlaziti, svi su zaseoci dobili asfalte i putove. Dobili smo rasvjetu, crkvu, ali nema radnih mjesta. To je najveći problem – ističe Jozo Barešić, jedan od predsjednika Organizacijskog odbora iseljenih župljana župe Uzdol.
Barešićev je otac iz Uzdola iselio šezdesetih godina prošloga stoljeća, a on, u velikom iseljeničkom valu devedesetih. Kao i njegov otac, u potrazi za poslom. Njegova kći pripada već trećem naraštaju.
– Austrija je postala naša druga domovina. Tu smo dobili radno mjesto, plaću, zaradili za stan i auto – kaže iseljenik Jozo Barešić.
Za sada ne razmišlja o povratku, jer vratit se iz dobrog u lošije i nije baš prolazan životni scenarij. Svjesni teškoga života u Uzdolu i iz daljine pomažu. Proteklih godina uspjeli su prikupiti novac za obnovu škole i župne crkve te za pomoć tamošnjim obiteljima, a ove godine osigurat će centralno grijanje za župnu dvoranu i crkvu.
I njihov se društveni život u Južnom Tirolu vrti oko crkve. Obitelji iz Bosne i Hercegovine dobro su integrirane i Austriju osjećaju kao drugu domovinu. Barešiću je bilo lakše prilagoditi se novom životu u Austriji i zbog toga što je kao dijete često posjećivao oca, koji je tamo bio na takozvanom privremenom radu.
Sve što je kao dječak dobio stizalo je iz Austrije. – Prve šue (cipele ), prve skije i prvu loptu. Postajala je jedna neraskidiva veza između Uzdola i Innsbrucka. Ovdje se danas dobro živi u odnosu na ostatak svijeta – priznaje.
Uzdoljani su u Južnom Tirolu, skijaškom središtu u Austriji, zaposleni uglavnom u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Većina radi u građevinskom sektoru. Barešić ima svoju privatnu firmu i zadovoljan je zaradom. I sam se smije i kaže da zarađuje sa špahtlom u ruci, a bauštelci dobro znaju što to znači.
– Imamo sreću što nam je kardinal Vinko Puljić poslao u našu župnu zajednicu velečasnog Marija Oršulića, koji nas je sve ujedinio. Danas funkcioniramo kao švicarski sat! – zaključuje Jozo Barešić, misleći na rad kulturno-umjetničkih društva i crkvene zajednice. Uzdoljani velike nade pomažu u mladost, a svjesni važnosti očuvanja hrvatskoga jezika i identiteta, osigurali su održavanje hrvatske nastave u Innsbrucku. Važno je, smatra, da djeca uče o običajima, pjesmi, plesu i tradiciji.
Tako se čuva raseljeni stari kraj, a zahvaljujući društvenim mrežama veze nikada nisu bile jače. Triput godišnje posjećuju Uzdol, a najviše ih veseli odlazak na vjenčanja u domovinu.
glashrvatske.hrt.hr
