Sto devedeset i šest svijeća

Zora nad kraljevskim gradom .
U daljini čujem pjev slavuja .
Pomračina izvlači se kradom.
Nad Hrvatskom sprema se Oluja !Kakvu povijest zapamtila nije,
niti itko od hrvatskoga roda.
Ispod ruke veliki poklon krije .
U narodu zovu ga sloboda !

A sloboda svoju cijenu ima .
Platiše je nama dragi ljudi !
Sjetimo se kad krene himna,
stavit ruku na lijevu stranu grudi !

Sjetimo se onih kojih nema
a naše ih srce vješto krije ,
nekima su sada teška tema
ali njima ništa sveto nije !

Oluja je donijela slobodu !
Al je cijena bila previsoka .
Uvijek će se u hrvatskom rodu,
miješat ponos sa suzom iz oka !

Sto devedeset i šest zapaljenih svijeća,
vječnim plamom zapali Oluja .
Miješaju se tuga i sreća
sa jutarnjim pjevom slavuja !