U spomen na poginule hrvatske vojnike
iz pratnje generala Janka Bobetka
Zaspaše u naručju Vrana
U očima im Vran, pred očima im
Zove ih
Pod jele da ih utopli, da se zgriju.
Grle ga, žude
A skoro da ga i ne poznaju
U njedra da mu se skriju,
Sklone se, zaklone
Od smrti sigurne, od studeni
Nijemom bijelom smrću zaspaše
Na Prokosu, na bijelom Prokosu
Goli, nemoćni na goleti
Bez metka padoše
Izvor: Ilija Smiljanić: Zamka vremena, Mostar – Tomislavgrad, 2018.
Blidinje.NET/mandino-selo.com