Lahor na Poljima nosi Duh Uskrsa. Na leđima usklika radosti Uskrs kroči usnulom prirodom što još podrhtava na studenom i snježnom uzdahu Čvrsnice i Vrana. Snjegovi su na njihovim kapama još duboki i smrznuti. Blidinje se oslobodilo ledenog oklopa, a trave uzdižu svoje glave nadajući se proljeću i osluškujući radost Uskrsa što ih nadlijeće.
Na Borovoj Glavi grobovi sa svojom malom kapelom gledaju na sve strane. I sjećaju se teških i krvavih korizma i Velikih Petaka i svojih Kalvarija. Uznijeli su tijela do grobova u tom milom i malom groblju i raširenih ruku s Uskrsom klikću.
Sveti je Ante na Dugom Polju ostao dostojanstven i pod okom i Vrana i Čvrsnice. Ni jedan lahor Uskrsa sve te godine i stoljeća nije propustio. Ni jednu Kalvariju, ni Veliki Petak. Na Velike je Subote tužan snivao do grobova svoje djece i tiho, tiho pun nade plakao. Sirotinja mu je dolazila i zavjete činila, i šverceri i hajduci. Nevjera ga velikim krugom obilazila.
Na Barzonji uvijek puše. I zimi i ljeti. Gospa Snježna svojim pogledom pahuljicama toplinu daje. I svojim ledenim rukama grije srca do milja. U Blidinju se Jelinak ogleda i kose svoje namješta. Uskrs je na Barzonji kod kuće. Jer došao je kroz dugu korizmu i Veliki Petak i preko Kalvarije. Nosi u svojim rukama i čavle i trnovu krunu. I kliče životu i pobjedi.
Na Jedinici majčina dušica samo što procvjetala nije. Gledaju križevi po Svinjači i prema Gradu i šute. Znaju da je Uskrs na putu, da će svaki čas. I žele mu sve predati. Sve svoje muke i svaku kap svoje krvi. I sve bičeve ljute. I tako stoji Jedinica uvijek na vidiku. Tiha, rekao bi čovjek da ne diše. A ona živi i prva ljetu ruku daje i Gospin rođendan slavi. Uskrs je grli.
Na Barama izvori žubore. Oslobodili se ledenog zagrljaja i snjegova. Kaćuni izbijaju i vesele se životu. A Divojačko groblje blagoslove čeka i duboko se Uskrsu naklonilo. Do zemlje. Sklopljenih ruku. I svoje grobove čuva i svoje rane i svoje Velike Petke zbraja. I zna da je pobjeda tu, divna i zaslužena. Krist prolazi s Duhom Uskrsa u lahoru što na život miriše.
I Badnji, harni, drevni. Spuštaju se Masnoj Luci i Jaslama. Stećak još jedan prkosi jadu i nevolji. Svakom priča o tim patnjama i tom progonu. Tim korizmama i Velikom Petku. Svojim križevima u Pločno gleda i po Jabuci i Crvenim Stinama. Sa svojim čobanicama zbori, i tješi ih i nadu im u dušu usađuje.
A u Masnoj Luci sv. Ilija Prorok nebeski zaštitnik stoluje. I zvoni triput na dan. Da silama zlim na put stane. I da zvonom Uskrs proslovi i Poljima objavi. Pod ruku vodi svoju djecu s Kalvarija i prema Galileji pred njima ide. Kako im je i obećao. Prva mu s desne sva prekrasna Diva Grabovčeva s noge na nogu bosa poskakuje s Uskrsom u svojim očima i cvijetom proljeća u ruci nevinoj. I uskrsnu pjesmu radosti i pobjede pjevaju. A Poljima Uskrs prsa nadimlje i na oko suzu radosnicu nagoni.
Fra Ante Marić
