Nema djeteta koje nije u određenoj dobi, gledajući planinu ispred kuće, zamišljalo kako je na njenom vrhu. Tako su razmišljala i dvojica Anta iz ove priče koji su danas konačno ostvarili svoj dječački san i uspeli se po prvi put na (Mali) Vran.
Krenuli smo oko podneva od Omrčenice, hrabro gazeći naprijed. U jednom trenutku čak je postojala bojazan i ideja za odustajanjem jer su se počeli prikupljati oblaci a iz daljine je odjekivala grmljavina, poput česte kanonade jakih topova (kasnije smo saznali da se silna kiša obrušila na Posušje). Nismo se obeshrabrili niti odustali. Kiše, a ni grmljavine, Bogu hvala ovdje ipak nije bilo, no svejedno nije bilo niti dugog zadržavanja na vrhu. Kratko fotografiranje i brzi silazak kući. Na povratku, na ulazu u bukovu šumu uslijedila je okrjepa u vidu jela i pića. A kad si u šumi, apetit se još više pojača… Iako vidljivost zbog sumaglice nije bila najbolja, mali planinari su uživali u pogledu svuga okolo.
Uspon će im ostati u sjećanju toliko da je po silasku na Omrčenicu jedan od Anta, sav sretan upitao: Idemo li sutra i na Veliki Vran?
Ovo je tek početak jednog lijepog prijateljstva dvojice dječaka iz Mandina Sela i kršne Vran-planine.
Blidinje.NET/mandino-selo.com
