Čekat ću te uvjek u kućici trošnoj
tamo gdje sam sine ja rodila tebe
od kada mi ode u tuđinu pustu
nestala je sreća – izgubila sam sebe.
Čekat ću te dijete ispod starog hrasta
tamo gdje je lasta svoje gnjezdo svila
tamo gdje si prvi puta rekao mi MAMA
O kako sam tada samo sretna bila.
Čekat ću te sine na uskom puteljku
jer sam na tom mjestu ispratila tebe
stisak tvoje ruke i zagrljaj čvrsti
utkala sam sine – utkala u sebe.
Tamo ću te čekati u pustome selu
na stazi djetinjstva gdje miriše trava
nikad ne dozvoli da ta uska staza
postane ti jednom stazom zaborava.
Tamo nam je rosa umivala lice
a vjetar je nosio naše lijepe snove
čekat ću te uvjek na starome mjestu
A možda ćeš i čuti da te mater zove.
Uvjek ću te čekati u kućici rodnoj
ispod krova njenog sad se ptice gnjezde
tamo gdje smo zajedno u dugim noćima
pokušali sine dohvatiti zvijezde.
Čekat ću te sine na kamenom pragu
kad se vratiš od sreće zaplakat će stijene
nemoj biti tužan ako tamo nađeš
ZATVORENA VRATA – SAMO USPOMENE!!!
Stihovi: Ljiljana Tolj
Blidinje.NET
