Posebnu pozornost Parka prirode Blidinje privlače planinske ljepotice Čvrsnica i Vran planina kojim se posjetitelji dive, a koje planinari svakodnevno pohode. No malo je onih koji su boravili s druge strane tih planina.
S druge strane Vran planine prostire se visoko polje , a zove se Trebiševo. To je manja kraška ravan, na nadmorskoj visini od oko 1260m – 1300m. Ovo polje pruža se cijelom svojom dužinom od zapada prema istoku. S južne i jugoistočne strane zatvara ga Vran planina, a sve ostale strane obuhvata mu Ljubuša sa svojim kosama i glavicama. S jugozapadne i zapadne strane zatvaraju ga krševite Glavice i Razvale. Sjevernu i sjeveroistočnu stranu obuhvaćaju gole uzvisine Klekovac, Oro Kamen, Ružin Dolac i Hum.
Izvanredno lijepe, rijetko viđene, tako dobro formirane i očuvane morene, spojile su Vran planinu i Trebiševo polje u jednu, različitu, geološko – geomorfološku cjelinu. Oko 200 metara južno od naselja, u polju, na lokalitetu Vasiljevo polje – stećci, nalazi se nekropola od 38 stećaka (30 ploča, 8 sanduka). Stećci su nešto kvalitetnije izrade za razliku od drugih stećaka na Duvanjskom području. Ukrašena su tri primjerka s motivima ruke, polumjeseca i zvijezda. Jedan dio stećaka utonuo je u zemlju tako da je vidljiva gornja površina, dok je jedan broj znatno oštećen. Ovim prostorom odvijala se IV. neprijateljska ofenziva tako da je još neidentificiranih grobova palih boraca NOR.-a. Na njivi Stipe Vasilja zakopano je 14 nepoznatih partizana, kao i još dva zajednička groba. Mjesto nije ničim obilježeno.
Na sjevernom ulazu na Trebiševo polje nalaze se oranice, livade, pašnjaci i stambeni objekti, ljetni stanovi. Većina ljudi koji borave na Trebiševu dođu tek ponekad ili ostaju samo preko ljeta na planini. Raznolik život, prirodna i ljudska prošlost, sadašnjost, mir i ljepota su na svakom koraku i neodoljiv su magnet za posjetu i boravak u ovom dijelu.
Po pričanju Anice Kikaš bila je prije 70 do 80 godina na cijelom Trebiševu samo jedna hercegovačka pojata Joze Šolje iz Gornjeg Crnča. U to vrijeme Hercegovci su izlazili samo preko ljeta na Trebiševo, imali su samo ljetne stanove, a nisu imali kuća ni pojata. Ali su već tada s odobrenjem svojih begova počeli ziratiti (obrađivati) pojedine dijelove Trebiševa. Begovska porodica Kopčića namnožila se i izdijelila. S toga im nije bilo dosta haka samo od stoke, nego su trebali i prihode sa zemlje. Tako je s njihovom voljom došlo do obrađivanja čisto pašnjačkih površina. Na planini su ostajali 4 mjeseca, a tada su se vraćali s blagom kućama. Danas drže svaki ziratne zemlje, a većina ih ostaje sa krupnim malom i preko zime na planini. Koliko će koji ostati preko zime na planini zavisi od broja stoke i od sakupljene stočne hrane. Neki su posve napustili svoje matično selo u Hercegovini i stalno se nastanili na Trebiševu. Tako je stalno nastanjen Vid Skoko iz Radišića, Andrija i Pero Jelčić, Mijo i Tomo Šimović iz Zvirovića i Stanko Kikaš iz Bijakovića. Po pričanju iste Anice Kikaš, u toku zadnjih 50 godina ziratno zemljište mnogo mijenja vlasnike. Razvila se među planinarima neprestana izmjena pojedinih dijelova ziratnih zemljišta i neprekidna prodaja i kupovina zirata. Ako koji nađe povoljnije zemljište u selima doline Rame prodaje zirate u Trebiševu i silazi u Ramu. Osim Rame idu i u druge bosanske predjele.
Uistinu je svaki komad zemlje dragocjen i lijep na svoj način, svako mjesto ima svoju povijest i neispričane priče ljudi koji su boravili na tim područjima. Naše je očuvati, posjećivati i zabilježiti kako bi mnogi, koji nemaju priliku, mogli vidjeti.
Blidinje.NET