Uspon na Čvrsnicu njenim južnim i jugozapadnim padinama posebno nam je drag u ovo doba godine, jer u ovom dijelu planine ne prijete opasnosti od lavina i otklizavanja, kao što je to na strmim sjevernim padinama. Osim toga južne padine idealne su za nas turno-skijaše početnike.
Izrazito lijepo vrijeme u nedjelju okupilo je brojne planinare iz našeg društva, kao i palninare iz susjednog Tomislavgrada, koji su nam se priključili na ovom usponu, dok je druga ekipa planinara iz Viteza i Novog Travnika pohodila Vran planinu. Naš uspon bio je težak, što je i očekivano, a dodatne teškoće pravila nam je klekovina koja je stršala zbog nedostatka snijega u donjem dijelu planine. Sunce je tako pržilo da su se neki skidali u kratke rukave, a zaštitna krema je itekako bila potrebna. Nakon iscrpljujućeg probijanja kroz klekovinu i uspona uz strmu padinu, izbili smo na plato kod kućice radio amatera na 2100 metara, gdje dio ekipe odustaje od daljnjeg uspona zbog nedostatka opreme za svladavanje zaleđene padine kod „Ivine kose“, dok mi ostali, iako iscrpljeni krećemo prema Pločnom.
Na samom vrhu bilo je iznenađujuće toplo i bez vjetra, tako smo baš uživali u prizorima snijegom i ledom okovane planine, ali ne predugo jer sunce je već palo nisko, a čekao nas je dugačak povratak. Mi koji smo bili na skijama, zbog nedostatka snijega u donjem dijelu, odlučujemo se na spust istočno od Bara predjelom kojim prolazi makadamski put, tako da smo dobili izrazito dugačku rutu skijanja ali smo zato dobro ušli u noć, jer nakon skijanja valjalo je po snijegu pregaziti cijelu poljanu Gornjih Bara. O još jednom predivnom danu u planini, najbolje svjedoče osmjesi na licima tridesetak planinara okupljenih oko vatre u planinarskom domu u Masnoj Luci, koji uz roštilj i pivo, razmjenjuju iskustva i prepričavaju doživljaje sa ove nezaboravne ture.